Sjecanje

Ljubav me pogodila kad sam bio 12 godina. Još sam nosio kratke hlace ali sitne dlačice počele su rasti na mojoj gornjoj usni.
Mlada djevočica, Lucy, je živjela u stanu iznad nas. Bila je ljepa sa prekrasom, smeđom kosom i savršenim zubima.
Jednog dana, nakon što sam duže vrijeme skupljao đeparac, pozvao sam lucy da samnom dođe gledat talent šou.
Imao sam samo 70 centi, ali sam sve izračunao: Dvije ulaznice, 50 centi, i četiri tramvajske karte, dvadeset centi.

Bio je Siječanj i ranije tog dana padao je snjeg pa smo išli tramvajem. Lucy je izgledala šarmantno a ja sam izgledao zgodno kad smo sišli na Times Squareu.
Nažalost, prodavač sa slatkišima je stajao pred kazališta. Nisam razmišljao o tome.
Lucy je vidjela njen najdraži slatkiš od kokosa, i zamolila me da joj ga kupim. kao budala, kupio sam ga za 10 centi.

Bili smo daleko od pozornice, ali Lucy je nadglašavala glumce jeduči svoje slatkiše.
Tjekom nastupa Lucy je pojela sve slatkiše sama. Na putu van, bio sam uzrujan zbog slatkiša.
No onda sam shvatio da imam dovoljno novca za samo jednu tramvajsku kartu.
Danas se osječam užasno zbog toga, ali zapamtite da sam bio 12 godina, bilo je vrlo hladno i Lucy je pojela sve slatkiše.

Okrenuo sam se prema njoj i rekao, "Lucy, kada smo otišli od kuće imao sam 70 centi, dovoljno za ulaznice i tramvaj. Nisam planirao kupovat slatkiše. Nisam želio slatkiše. Ti si htjela slatkiše, i pojela si ih sve sama. Imam potpuno pravo otići tramvajem kući i pustiti te da pješačiš  kući. Ali, lud sam za tobom. Zato ću ti dati poštenu priliku. Bacit ću ovaj novčić. Ako je glava, ti se voziš kuči. Ako je pismo, Ja se vozim kući."
Bilo je pismo.
Zbog nekog čudnog razloga Lucy više nikad nije razgovarala samnom.
Što sam krivo učinio?